image hosting file hosted images

image hosting file

I'm broken inside but I'm still alive...

AkO VaM kAzE DA Me jE VoLiO Ne vJeRuJtE Mu jEr oN Me jE I UbIo...

06.10.2007.

Mama...nedostajes mi...jako mi nedostajes...

Mama zasto smo se razdvojile?Zasto vise ne zivim s tobom i s tatom?Zasto te nema u onim prokleto hladnim nocima kad te u snu dozivam?Zasato si nestala?Mama hoces li se vratiti,hocu li se ja ikad vratiti?

Da li cu ikad vise dozivjeti da te mogu poljubiti kad god zelim,a ne samo par puta mjesecno?Cesto mi treba utjeha,a nema te da me zagrlis i kazes da ce sve biti uredu..Vise ne brises moje suze svojim poljubcima,jer te vise nema..Niko ne zna kako je to buditi se u nekoj sobi gdje nemas nikog svog...zivjeti iz dana u dan cekajuci tren kad cu vidjeti mamu..Nedostaje mi mnogo ko sto nikad niko nikome nije nedostajao,a trudim se sakriti bol..Trudim se sakriti one suze u ocima kad je zagrlim i kad mi kaze da me voli..Mnogo tih suza se vec osusilo na mojim obrazima,ali znam da se ih jos mnogo,mnogo teci...jer tesko je zivjeti,a ne izgovarati rijec MAMA i nemati nikog koga bi mogla nazvati tim imenom-MAMA....

06.10.2007.

O gdje si ti?

Vratila sam se u svoj mali grad..Ne nisam se vratila da ovamo zivim i ne znam da li ovaj mali grad smijem vise nazvati svojim..Sad Sarajevo trebam smatrati svojim domom,al ne ide..Sad kad sam opet tu nakon toliko vremena cini mi se da su ulice nekako ljepse,vece,svijetlije.Desilo se mnogo stvari,a ja nisam bila tu i znam da vise nikad necu ni biti..Prijatelji me polahko zaboravljaju,jer je tesko odrzat prijateljstvo preko telefonske zice..al ne zamjeram im..ja sam ta koja je otisla i napustila ovaj grad zbog neke glupave skole..

Boli me kad osjetim ovaj zrak na svom licu,a znam da vise nije moj..Boli me kad se sjetim svih onih godina koje sam provela ovdje,kao da su nestale..kao da sjecanja polahko nestaju,a onog dana kad potpuno nestanu-umrijece..Ta sjecanja na dane kad sam zivjela sa svojim roditeljima,prijateljima su mi jedino sto mi je ostala sad kad sam izgubljena negdje u nekom drugom svijetu..

 

30.08.2007.

Polahko dolazi kraj..

Nema vise onog zvuka valova na onoj plazi gdje sam te vidjela..Nema vise one kise koja je pala onaj tren kad sam odlazila..Nema vise nas(ako nas je ikad i bilo)..Polahko shvatam da je dosao kraj..Ne odgovaras mi vec danima na poruke,a ne znam zasto?Ponekad se pitam da li je istina da ti nista ne znacim ili me pak malo volis?Mozda me se vise  i ne sjecas,mozda ne pamtis moje oci kao sto ja pamtim tvoje..Boli me sve to,al vise ne placem..Vise suze ne teku jer shvatam da je sve to prolazno..Sreli smo se jednom jer je ocigledno sudbina tako htjela,al ne vjerujem da je i ona tako okrutna da mi te ponovno donese u zivot i ponovo mi te otme..Vise ne znam ni gdje si,a ni s kim si...Vise ne znam boju tvog glasa,al znam da si mi tako brzo usao pod kozu  i d te nioje lahko izbaciti tek tako..Bio si prva osoba koja mi je pomogla da bar na tren zaboravim A.... i za to cu ti uvijek biti zahvalna-iako znam da tu zahvalnost nikada neces vidjeti ni osjetiti...

18.08.2007.

Nuaucila sam...

Polahko ucim zivjeti bez tebe...Polahko shvatam da se necemo vise sresti i da nikad necu vidjeti onu plavu kosu...Polahko ucim buditi se ujutro sa spoznajom da si negdje daleko..Polahko se ucim boriti sa novim ranama iako jos uvijek i stare bole i peku...Ona stara rana jos uvijek boli i znam da ce od te boli uvijek ostati bar malo,al ova nova bol i tuga nisu mi trebale.Nikad nikome ne pricam o tebi i ne spominjem tvoje ime,jer suvise je bolno.Sjetim se one suze u ocima mojim koja je zablistala kad si mi posljednji put mahnuo,a ja sam vec bila u autu i kasno je bilo da izadjem,poljubim te i zagrlim..Kasno je bilo tad za sve i znam da je kano i sad..Jer nase vrijeme nece doci..Jednostavno nase vrijeme ne postoji..Nikada ga nije ni bilo,nikada nije ni bilo te ljubavi...Nasa ljubav nece nikada vise ozivjeti,jer znam da je ti nisi ni osjetio,a nesto se ne moze ponovno rositi,ako nikada nije ni postojalo..

Jos jednom-slomljeno srce

14.08.2007.

Desilo se i to...

Zaboravila sam...Prebolila sam...a sad sebi kazem da bi bolje bilo da nisam...
Samo me boli jos vise nego prije...Samo sam jos teze povrijedjena...
Desilo se to brzo...Bila sam na moru sama s drugaricama...Vidjela sam momka koji je danas uzrok moje tuge...Ne mogu cak sa sigurnoscu reci ni da smo se upoznali...Da sam bar imala vremena da ga poljubim da se imam cega sjecati,ali ne...Ostaje mi sam sjecanje na one poglede i na par razmjenjenih recenica...Jos uvijek nemam ni broje telefona,a i kad ga dobijem ne znam sta da mu kazem...Bojim se da ga vise nikad necu ni vidjeti,a usao mi je pod kozu...Nikad nisam ni sumnjala da se ja mogu tako lako zaljubiti,ali eto-desilo se...Jaki su ovi osjecaji u meni,al je jaci strah da se nikad vise necemo sresti...Sve sto mi je ostalo je sjecanje,nada i jedna stara fotografija da ne zaboravim njegov lik...Taj lik i tu plavu kosu jos dugo ja cu nazivati ljubavlju....a znam da je sve gotovo,ako je ikad i pocelo...Sve je gotovo onog dana kad sam sjela u auto i vratila se kuci..od tada moj M..... nije vise moj....

29.07.2007.

Nisam ni slutila...

Nisam ni slutila ja da ovoliko znacis mi ti...Sad vidim da je istinito ono da tek kad izgubimo nesto shvatimo koliko je vrijedilo...Poznajem te dovoljno da znam da ti ne oprastas...Govorio si:"Kad ti jednom neko srce slomi,ne vjerujes mu nikada..."Znam da sam te povrijedila i znam da mi nikada vise necemo biti ono sto smo bili..Kako da zaboravim kad mi,druze moj,toliko znacis?Jos uvijek osjecam toplinu one tvoje njezne ruke kad sam te upoznavala...

Oprosti mi molim te,oprosti mi...Bio si neko ko mi je ostavio toliko dubok trag na kozi da ne moze zarast...Necu da budes samo jos jedna osoba u nizu koja je dosla i otisla...Oprosti me,jer znas da te volim..Oprosti mi,jer znam da i ja tebi znacim...Oprosti mi zbog svega sto si sa mnom dozivio...Oprosti mi i zbog onih suza kad sam plakala n a ramenu tvom...Oprosti mi zbog onih zvijezda i one moje zvijezde i one tvoje zvijezde...Oprosti mi i zbog ovih suza u ocima dok pisem ovo...A ponajvise mi oprosti sto nisam sigurna da li te volim samo kao druga...

29.07.2007.

Opet sama...

(ovaj post nije posvecen onoj osobi kojoj je posvecen cijeli blog,posvecen je jednoj osobi koja mi znaci...)

Bio si mi nesto posebno...voljeli smo se na neki neobican nacin...kao brat i sestra..mozda nesto i vise...ni sama ne znam.Sjecam se noci kad smo lezali na travi i gledali zvijezde,sjecam se i dana kad sam te upoznala i noci kad si me odveo kuci...sjecam se svakog dana provedenog s tobom...svakog zagrljaja...bratskog savjeta...Pamtim i tvoje oci...sjecam se i onog sjaja u njima...sjecam se kad si mi rekao da me volis puno,puno...sjecam se kad si mi rekao da bi volio da me ozenis nekada...kad odrastem.Unistila sam sve samo sa dvije rijeci:"Pusti me..."ne znam kako ni zasto,ali to te toliko povrijedilo...zaklela sam se da dok sam ziva nikad nikog necu molit,a zakletva je za mene sveta...Vise me ne volis,vise ne osjecam toplinu tvojih krupnih smedjih ociju...Sve se srusilo,i ove suze sad znam da teku uzalud...Nema nas vise,i znam tebe pa tako znam i da nas nikad vise nece ni biti.Mozda nekad oprostis,al molim te sjecaj me se,jer ja,ja cute pamtiti zauvijek...

23.07.2007.

Dani prolaze...i to bez tebe...

"...Dani prolaze i to bez tebe..."

Vec dugo-nema te...Vec dugo-ne osjecam miris tebe ovdje kraj mene...Vec dugo sjecam se tvog lika i nase ljubavi,a mrtvo je sve to...Polahko i ova ljubav u meni umire,shvatam,nemam razloga da se borim.Razlog da se nadam ubio si...da i to si ubio...Zelim krenuti iznova...zapoceti neki novi zivot..zivot u kojem te nema...

"...Svi sto dolaze samo prolaze kroz zivot moj i nose tople poljubce,strasne dodire sto ostala sam duzna tebi ljubavi..."

"...Vrijeme odnosi sve,a tajne vise nisu skrivenee..."

Ponekad se samo pitam gdje si,ponekad samo pozelim da ti cujem glas...da osjetim tvoju blizinu..a nema te..Nema te i znam da te vise nikad ja necu imati.

"...Ja svoj zivot zivim sto da sebe krivim...ti bio si mi sve sto sada nisi ...kad sklopim oci opet ces meni doci..uci u nas san...nikada odsanjan.."

San o nama zavrsen je...on nikada nije dosanjan do kraja,al prekinut jee...Mrtav si ti,a s tobom je otisao i onaj san da ces me nekada voljeti,da ces me nekada ljubiti..kao nekad...

08.07.2007.

Sve je ovo oko mene..cudno..

"Svi oko mene,a ja sama.."

Toliko je ljudi tu,ulaaze i prolaze kroz moj zivot..Vecina ostavlja duboke oziljke na mom nejakom srcu..Urezuju duboko u njega svoje otiske koji me bole,jako me bole...Mnogo je rana ostalo poslije tih ljudi...

Veceras sam sa svojom najboljom drugaricom cijelu noc pricala o jednom momku,E....,a onda za jedno 15 minuta on dolazi do mog stola...Pricali smo,a onda smo on,ja i jos 3 osobe otisle kuci u njihovom autu.Bilo mi je dobro,moram priznati,iako se bojim...Bojim se zaljubiti,bojim se nekome dati ovo ludo srce koje zna da voli,jer opet ce ga neko slomiti,opet ce ga neko unistiti..Moji osjecaji i sve sto u meni postoji rusi se od same pomisli da jos jednom ja budem ta koja na kraju place,a ON taj koji odlazi,ostavlja.Mnogo sam puta ja plakala,mnogo sam puta skupljala po putu ostatke svog polomljenog srca..Bojim se da i E... bude samo jos neko ko me il nece pogledat il neko ko ce mi slomit srce.Jednostavno sve sto sam prosla sa A..... me naucilo da ne vjerujem ljudima...da srce ne dajem nikome...nikad vise...

"Samo zelim biti voljena...Samo zelim ovu ljubav dati nekom..I samo zelim da neko bude dio mene...da me voli..."

06.07.2007.

Ovo mi nije trebalo...

Neke stvari jednostavno nas um ne moze kontrolisati...nesto se u covjeku odlomi i to nesto pokrene nesto drugo zbog cega se kajemo kasnije...

Veceras....izasli smo svi u jednu ljetnu bastu...cijeli grad je tu...neki pjevac pjeva,ja ga ne slusam...svi se smiju...i onda...pocinje taj meni nepoznat pjevac pjevat jednu pjesmu o starim ljubavima i ja...jednostavno nisam se mogla kontrolisati.Suze su same potekle...SJECANJA SU SE VRATILA...USPOMENE ZABOLJELE JACE NEGO IKAD...BIO SI TU BLIZU MENE...CEKAO CURU..NASMIJAN I SRETAN...A JA JA SAM SAMO MOLILA BOGA DA MI DA SNAGE DA TO PREZIVIM...Nisi vise moj i pomirila sam se s tim.Zadnjih mjeseci zabavljas se s najboljim curama u gradu koje su starije od tebe i do 7-8 godina...Boli me to jer znam da tu ljubavi nema.Boli me to sto si naivan i boli me to sto te ja toliko volim...Sto svaki put kad te vidim dio mene se zaledi...Ne znam da li cu te ikad zagrliti,a ta neizvjesnost ubija me...Znam da veceras nisi vidjeo ove moje suze,al drugi jesu...Bili su svjedoci jedne davno umrle ljubavi koja po ko zna koji put opet nestaje,topi se i umire...Svi su bili tu,samo ne ti...Ti te suze nisi vidjeo,nit ces ih ikad vidjeti.Zauvijek ces misliti da te ne volim vise,da sam jaka,da me te tvoje cure ne diraju u srce,a ja...Ja cu iznutra umirati i venuti kao ona ruza koju si mi poklonio zadnji put.Jos uvijek imam tu razu.Svaka latica na tebe me sjeca,a svaki opali i uvehli listic je dokaz meni,koja nevjerujem,da te ljubavi vise nema...

Ljubavi,A.... svojim rukama ubio si ovo srca,ubio si tu ljubav,a jos i danas ja zivim samo za nas..a ne zasluzujes to...

06.07.2007.

Svi...samo ne ti...

Jucer mi je bio rodjendan,al koliko se tuge nakupilo u meni za ovu godinu nisam cak ni na blogu to napisala...Ne zelim ga ni proslavljat,jer to je prva fodina da bi rodjendan proslavila bez tebe...to necu...ne mogu...mislim da ne bih podnjela.......

Svi su mi jucer poslali poruku il me nazvali,svi osim tebe....Plakala sam...dugo sam plakala i pitala i sebe i Boga zar ti toliko nee znacim?...Zar se nisi mogao sjetiti i samo mi poslat te dvije rijeci u poruci,jer nedavno je bio tvoj rodjendan i ja sam se sjetila,ja taj dan nikad zaboravit necu....

I onda legla sam spavat tako umorna od svega,puna tuge i bijesa koji danima nosim u sebi i stize poruka...To si bio ti...Napisao si:"SREATAN RODJENDAN I SVE NAJJJJ"...Pa ti nisi ni svjestan koliko si me samo usrecio,nisi svjestan da mi je to malo ljubavi znacilo mnogo,znacilo sve...Hvala ti sto si se sjetio da postojim,da smo se nekad voljeli,da smo nekad bili skupa...Znam da uspomenu na nasu ljubav ti cuvat neces,ali ona ce zivjeti u meni zauvijek i ako nekad pozelis da se sjetis onih momenata sreca ne vjerujem da ces moc...jer ti,ti si sve zaboravio,a te uspomene mozes pronaci samo u mom srcu koje nikad vise nece biti otvoreno za tebe...Vise nikad...

06.07.2007.

Osjećam se živom...

Ljubav umire,ako vec i nije mrtva...Oci sam napokon otvorila i shvatila da me ti nikad vise neces voljeti,bar ne ko prije...Jucer sam napravila veliki korak ka oporavku...

Nakon 5 mjeseci prvi put sam kupila nove All Star starkice...Znace mi mnogo i uvijek cu ih pamtiti kao predmet koji mi je pomogao da pronadjem sebe...Odlucila sam da vise necu oblaciti samo crninu i tako pokusavat bjezat od stvarnosti,al starke su nesto bez cega ne mogu...

P.S.Hvala svim onim ljudima koji su mi na bilo koji nacin pomogli da vratim ovu djevojku koju sam bila izgubila negdje u dubini duse...Hvala vam...

04.07.2007.

Zar nikad vise?

Bilo je to prije neka 2 mjeseca...Dolje u nasem klubu odrzavala se svirka koju sam mjesecima cekala....Cekala sam dugo da cujem svoje najbolje jarane kako te veceri sviraju Metallicu,Iron Maiden,Panteru...Mislila sam da ce mi ta noc biti nesto najbolje u zivotu,nesto sto cu dugo,dugo pamtiti...I bilo je tako i dan danas pamtim to vece...Bilo nas je 20,a mozda i vise...SVi smo bili u crnini,starkicama,martama....-MA PRAVI CRNI VAL...I onda sam srela tebe...Bio si u rozoj kosulji i farmerkicama i dolje neke bijele tene...Ja sam tebe odmjerila,a ti mene...Nisi me te noci pozdravio...Mozda zbog drustva...Mozda zbog Maiden majice koju si mrzio...Noc mi je bila gotova.Samo sam se zeljela zaokrenut i otic kuci...Hvala Bogu da nisam...Tu noc valjda zbog tolike tuge koju sam u sebi nosila tako sam se provela-ma kao nikad do sad...Ne shvatam zasto me mrzis zbog tog sto volim malo drugaciju muziku,muziku koju ti nazivas deranjem i vristanjem,a to je umjetnost,samo ti to ne vidis-ti to nikad neces vidjeti....Kad sam krenula kuci...srela sam te opet...PoLJUBIO SI ME...Bila sam mokra i prljava,a ti si me poljubio....Mislila sam da me volis,da ti znacim nesto...A ti si mi samo rekao:"Sta si to uradila sa sebe,nekad si bila tako lijepa,bila si najljepsa,a sad te ne poznajem...U toj crnini i sirokim pantolama niko te i ne vidi..."Rekla sam ti:"Nije mi bitno da me neko vidi dupe i rozu majicu na meni,bitno mi je da mi neko vidi dusu,a mislila sam da si je ti upoznao...."Rekao si:"Vise me ne interesuje upoznavanje tvoje duse,jer ispod te siroke,crne majice cini mi se da nemas ni srce,a kamoli dusu...A ja sam samo tiho rekla:"Idi,idi,A....,nosi se molim te....Vise ne mogu podnjet da te gledam...Vise te ne znam...Ma vise te ne volim...."     I dan danas kajem se sto sam rekla te noci da te ne volim....Dugo sam te noci plakala i pitala se da li je istina to sto si mi rekao....Da li je istina da ljudi kad me vide takvu(crnu)nee vide moju dusu,ne vide da sam samo i ja dijete koje zeli biti voljeno...Od te noci nikad vise nisam obukla crninu....Nikad vise nisam obukla starke koje su mi toliko znacile...Al nikad vise ja nisam bila ja....Danas hodam u bijelim majicama,farmerkama i bijelim Conversicama-al nisam to ja...Sta mi vrijedi ta promjena.Ti opet nisi moj...Imas curu....Valjda je volis(a znam da je ne volis)...Ma budi sretan covjece,bez mene....Nismo mi jedno za drugo....Shvatila sam ja to,al bilo je kasno...Jos uvijek u kutu svoje sobe u samoci ja slusam Nirvanu,ali kad izadjem na ulicu ja sam samo jos jedna tinejdjerka vise koja ne zna sta da radi od svog jadnog,primiivnog zivota...   Samo su mi jos onaj klavir i stara gitara ostali...e njih mi uzet neces....Mozda si skinuo crninu sa moje koze,ali iz krvi i mojih vena,vjeruj nikad neces....

03.07.2007.

Ponekad...

Ponekad samo poželim da sam sama,da nema nikog oko mene i da sama sa sobom razmišljam o svojoj boli,o neodsanjanim snovima,a bilo ih je mnogo...Jos jedan san koji sam usnula i u kojem si bio moj,uništen je...Više nas nema,a ja se još uvijek nadam...Teško je to lagati ljudima oko sebe,a još teže je lagati sebi da ga ne volim i da postoji neko drugi...Znam da ga još dugo neću prebolit i zaboraviti.Teško je zaboraviti nekog ko ti je toliko značio... Sad se naši putevi zauvijek odvajaju. 

Ja odlazim u drugi grad i od septembra te mozda nikad vise necu ni sresti.Od septembra,moj mali grad,vise nece biti moj.Odlazim u Sarajevo,a ni sama ne znam zasto.Ja sam tako odlucila.Mozda da pobjegnem od tebe,jer sam oduvije mislila da ako si mi daleko lakse cu te zaboraviti,al ne ide to tako.Jos uvijek me bole sve one nase uspomene.Jos uvijek uspomene naviru kad god te sretnem,kad god pomislim na tebe,a mislim o tebi cesto.Jos uvijek si prisutan i zivis tu u mene,iako vec odavno,odavno ti mi se ni imena ne sjecas

  Ako se ikad vise sretnemo nemoj me ni pogledat.Ja sam samo jos jedna budala i lutka tvog zivota koja ce te jos dugo,fugo voljeti,al ne krivi se...Nisi ti kriv,kriva  sam ja sto te jos uvijek volim,sto ti jos uvijek pustam da me povrijedis,sto ti pustam da lomis ovo moje srce koje si vec odavno slomio...

 

02.07.2007.

Mi nismo mi...

"Sad te samo rijetko sjetim,prolaze dani vrijeme leti...Kako se poruse sni,a isto smo sanjali...Sad te se samo rijetko sjetim...Gdje li si zimi?Gdje si ljeti?..."

Sad kad malo bolje razmislim,shvatam da je mozda i bolje sto vise nismo zajedno...Ljudi bi nas smatrali budalama...Dva smo razlicita svijeta-po svemu...Mislim da nemamo ni jednu zajednicku osobinu.Na mom tad jos uvijek djecijem srcu,ostavio si duboko urezan oziljak.On me boli i pece,svakog dana,svake minute...On je tu-zauvijek da me podsjeca kako si mi unistio te godine i kako si mi ukrao osmjeh i radost...Podsjeca me i na to da smo se nekad voljeli,da smo gradili budusnost,zajednicku-al sve su to bili snovi.Nestao si tako brzo i sa sobom si ponio sve.Veliki dio mene ostao je zauvijek u tvojim rukama,a ja znam da se nase ruke nikad vise nece spojiti.Znam ja i da me vise ne volis i ne znam zasto see nadam,ali...Priznajem,da bih voljela jos samo jednom da te poljubim ili zagrlim-da jos jednom osjetim sta to bijase ljubav...Jer otkad te nema,ne brojim dane.Dolaze,prolaze i nestaju...I zivot mi polahko nestaje i gasi se...Ako umrem ja,ovako mlada,samo bih htjela da i ti budes tu kad me budu kopali u vjecni smiraj,jer znam da bi ti tad znao da si ti taj koji me je i ubio...

02.07.2007.

Da li nas je ROCK rastavio...???

Cesto se pitam sta bi bilo da i ja slusam narodnjake k'o i sva raja?Cesto se pitam da li bi tad ja i A... bili jos uvijek skupa?

5 stvari zbog kojih me mrzis....

1.Nikad,nikad dok sam ziva necu zaboravit onaj tvoj pogled kad si me vidio sa grupom Metalaca i el.gitarom na ledjima...Vracala sam se sa svirke i srela tebe...Pogledao si me sa pogledom punim mrznje i nekog gnjeva koji nikad,nikad necu zaboraviti...

2.U tvojim ocima videla sam mrznju i one noci kad sam stala sa tvojom sminkerskom rajom i tvom i mom zajednickom,najboljem jaranu pokazala nove starke koje sam kupila...

3.Znam da me mrzis i zbog crnine koju nosim,a niko ne shvata da je to odraz moje duse i mojih osjecanja...Ona su crna,u njima nema ljubavi...

4.Mrzis me i sto se druzim s njima,s Metalcima,a niko ne shvata da smo i mi isti ljudi ko i svi ostali...

5.Dok smo bili skupa znam da ti je kod mene smetalo to sto se nisam "uklapala"u raju...Svi su obozavali Seku Aleksic i Viki,a ja...Ja sam ih mrzila...Kao i sad

Strah me je dokle ce ova mrznja prema ljudima koji se malo drugacije oblace ici...Zasto si i ti takav...Zasto i ti ljude gledas po izgledu i po boji majice i 'tola?Strah me je za tebe,postat ces nesto ili neko ko mrzi,a ljudi koji mrze ne zasluzuju da se nazivaju ljudima....

02.07.2007.

Da li tako mora biti?

Ti si vec odavno zaboravljen...Vise se i ne sjecam tvog poljubca..Odavno vise mi nismo ni prijatelji...Odavno smo samo dva neznanca koji se vise nepoznaju,a nekad su jedno drugom bili sve...Nije mi jasno kako su 3 godine tako brzo nestale i kako si me tako brzo zaboravio...Nije mi jasno kako si nakon toliko godina proovedenih sa mnom,nakon prekida,odmah sutra mogao drugu poljubiti....A...-tako si se zvao to se jos uvijek sjecam i uvijek cu te se sjecati kao svoje prve,prave ljubavi.Mnogo si mi znacio,a bojim se da mi i danas znacis...Nikad nikome ne govorim o tebi..Ako me ko i upita ironicno se nasmijem i kazem da ta ljubav nije ni postojala,a naju ljudi...Znaju ljudi prokleto dobro da jos uvijek sva zadrhtim na spomen tvog imena,zato te i spominju...Znaju oni da cesto i zaplacem zbog te ljubavi koja se prebrzo ugasila...Jednostavno nisam mogla shvatiti da me A...-osoba kojoj sam bila sve vise ne voli...I dan danas ne shvatam iako je proslo 7 mjeseci kako si me tako brzo zaboravio...Neki kazu da i ti mene jos uvijek volis,a neki mi kazu da me nikad nisi ni volio...Meni niko ne treba pricat o onome sto je bilo medju nama...Ja znam da si me volio,ne znam kako,ali znam...

Sjecam se onog sjaja u tvojim ocima,sjecam se onog zara na usnama,sjecam se onih suza kad smo se rastajali,sjecam se...I jos dugo cu se sjecati,a nadam se da i ti(iako si s drugom),negdje u dubini svoje duse pamtis ove godine provedene s onom malom curicom koja te je najiskrenije voljela i plakala onog dana kad si odlazio...

P.S.

Tek sam sad shvatila da su i S.... i A.... bili samo neke prolazne epizode  ove serije mog nesretnog zivota,a da si ti bio i ostao nesto posebno...

29.06.2007.

Zaboravi

Zaboravi...

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim, po kojima se muvam u posljednje vrijeme, sretni me kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli, kazi...i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno... i noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena i ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali, uvali mirnih voda, otok nas i ime broda pjesnika koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis i kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga koje smo zajedno citali, filmove koje smo gledali... Hemfri Bogarta i Kazablanku narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca i onaj nas poljubac na kisi za koga bi znala reci: "Nikada necu zaboraviti". ...Molim te, zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis, kazem ti to zato sto te volim... Kazem ti to bez gorcine...
Otvori oci, ljubavi... Nasim gradom prosli su tenkovi. Odnijeli su sobom sve sto smo bili, znali, imali... Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu, iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi, zagrli bjelinu novih dana i zaboravi.
Kasno je vec, dragana... Hocu da kazem, zreli smo ljudi... To jest, nismo vise djeca...
I znam da nije lako, i znam da mozda i boli... ali pokusaj, molim te... pokusaj... zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim, po kojima se muvam u posljednje vrijeme,sretni me kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli, kazi...i zaboravi.

Rade Serbedzija

29.06.2007.

Kad jednom cujes zvona...

Kad na crkvi čuješ zvona
oktobarski dan će biti...
digni ruke prema nebu i 
nemoj tada suze kriti.
Nećeš znati što sve znači ta 
tutnjava starih zvona, prijatelji
će ti reći :UMRLA JE DANAS ONA.
Kad lijesu mome priđeš u 
ruke mi stavi ruže bijele
poljubi moje mrtve usne,
jer i mrtve još te žele..
Nemoj se bojati pokrova crnog što
jezu budi, nježno mi rukom 
pomiluj kosu, da si me volio
nek vide ljudi.....
Da sam mrtva zbog TEBE to
nikad nećeš znati, jer moje
mrtve usne ne mogu ti tajnu odati....
Na grob mi dođi u svitaj dana
dok noć svoja raširi krila,
okreni ploču i reci : VOLJENA NIKAD NISI BILA
Ako i tada iz tvojih očiju ne poteče suza vrela, reći će
ti vjetar, mjesec i kiša
SAMO JE TEBE VOLJELA, SAMO JE TEBE HTJELA...

 

27.06.2007.

Zar je toliko drugaciji?

Oduvijek mi nisu bili dragi.Nikada za to nisam imala razloga,ali jednostavno nikada nijedan Cigan mi nije bio drag...Oduvijek sam ih izbjegavala i o njima imala najgore misljenje iako nikada nisam nikom nesto lose uradila.Nedavno sam upoznala momka koji je toliko drugaciji od svih ostalih.Zove se O.... i Ciganin je...Po njemu se nikada to ne bi moglo primjetiti,jer ima bijelu kozu,ali njegova krv je Ciganska.Osjecam nesto prema njemu i on je od mene storio osobu koja vise ne mrzi Cigane,iako znam da nikada ne smijem biti s njim.Mislim da i on voli mene,ali mama mi je otvoreno rekla da bi me se odrekla ako bi to sebi ikad u zivoru dopustila,a ja se samo pitam:"Zar je toliko drugaciji???"

24.06.2007.

Nekada davno...

Nekada davno pricali su ljudi,bijase jedna velika ljubav...

Nekada davno,Ona je voljela Njega,a kazu da je i On voljeo Nju...

Nekada davno...

Bijahu sretni,nista im nije trebalo,jer su imali jedno drugo...Dugo je sve to trajalo iako su im vezu branili.Njena majka Njega nije voljela...Niko nije znao sto,a i nije postojao razlog.Kao razlog ona je navodila to sto se on oblaci drugacije od drugih i kako je ona govorila nije zeljela da joj kcerka zaglavi sa sanjarom koji i budan sanja o nekom drugom,boljem vremenu...A On i jeste bio takav...Zelio je mjenjati svijet,svima je zelio dobro,zelio je da svi budemo prijatelji,zelio je,zelio....

Sve ostade na pukim zeljama...

Ujutro sve bijase drugacije...i nikada vise ne vrati se na staro...Kad se Ona probudila i nazvala Ga On nije vise bio tu.I nikad vise on nije bio tu.Nestao je...Niko nikada nije saznao sta se dogodilo.Ljudi su pricali...I jos uvijek pricaju,ali one ljubavi vise nema...Neki nagadaju da je za sve kriva njena majka,neki kazu njegova cudna odjeca,a neki kazu da je imao posla s drogom...Ljudi su pricali i jos uvijek pricaju i znam da ce jos dugo pricati,ali te ljubavi nece vise biti.Nema je,nestala je i znam da se nikada vise vratiti nece,nikad visee.

On vise nije tu,ali Ona Ga ceka i jos dugo ce Ga cekati.Zaklela se Ona da nikada nijedan drugi muskarac nece uci u Njen zivot,jer On,On,On je bio nesto posebno...

Ona nikada nije shvatila,a znam da nikada nece ni shvatiti da je On samo bio nekada,nesto posebno,a da Ga danas vise nema i da se nikada,nikada vise vratiti nece...Nikad vise...

24.06.2007.

Ostani jos ovu noc

"Sjedimo u sobi-sami smo,a gledamo se ko dva stranca.Jasno nam je da tu izmedju nas nema vise ljubavi.Ima je,ali nije obostrana.Do neki dan boljelo me to.Ne,nije me boljelo-malo je to reci,ubijalo me to.A sad ne osjecam nista.Ni ljubav,ni tugu,al ni sreecu.Ne osjecam nista.Nemam vise tu sposobnost da se u meni rode neki osjecaji.Ti si ubio taj dio mene.Gledam te,a ti ne govoris nista.Cutis...Tisina odjekuje sobom,a mrak je posvuda.Sklapam oci,a kad ih otvorim ti vise nisi tu.I onda shvatam da je to sve opet bio plod moje maste.Samo zelja da jos jedno vece budes tu kraj mene i milujes me po kosi.Samo zelja i nista vise.Bila je to zelja jedne male naivne djevojcice,koja je zivjela duboko u meni,koju si ubio,a ona nije zeljela nista drugo,zeljela te je samo zamoliti:"Ostani jos ovu  noc..."    "

24.06.2007.

Djevojko,ne radi sebi to!!!

"...Sinoc sam opet bila tamo...Opet tamo gdje svaki put placem...Opet na onom mjestu gdje vise nisam sigurna da li sam ziva ili je sve ovo samo neki san...Opet sam plakala...Kazem opet,jer placem cesto...Opet sam pila...Kazem opet,jer pijem cesto...Kazu da pijan covijek zaboravi na sve,e pa ja ne...Meni bude samo gore kad se otrijeznim i kad shvatim da sam se jos jednom "ubila".Bude mi tesko kad shvatim da padam u jos dublju jamu od ove gdje sam...Opet sam bila tu...I opet cu doci...Iako je tesko ne mogu ja bez tog parka i bez te klupe...Ne mogu ja,a da ne gledam u onu rijeku,a da ne gledam ove zvijezde...Pitam se gdje li sam...I s kim sammm....I uvije shvatim da sam sama...Ma to ne trebam ni pitaat...jer uvijek sam sama...Danas me zaustavio neki nepoznat momak u gradu i pitao me...STO SI UVIJEK TAKO...TAKO...TAKO SAMA...Nisam znala sto da mu kazem...Znala sam da je upravu,al sam samo hladno rekla...Ma cini ti se...A znam da im se ne cini...Svi ljudi vide da ja vise nisam ziva...Da sam samo tijelo u kojem vise ne stanuje dusa...Da sam samo tijelo koje se sprema za smrt...Da sam samo tijelo,da sam samo osoba koja vise ne postoji..Da sam samo neko ko je vec odavno mrtav.

A,sinoc sam opet bila tamo..."

23.06.2007.

Jedna klupa koju smo zvali "naša"

"Kisa je padala,sjecam se ko sad...

Klupa nasa stara i modra rijeka i djevojka koja nekog ceka...

Ta djevojka nisam vise ja,a taj momak nisi vise ti...

Nase vrijeme je proslo i na neke druge generacije doslo...

Sad se drugi ljudi vole tu na nasem mjestu starom isto ko i ja i ti isto ko i nekad mi..."

Kisa pada kao nekad kad smo mi bili skupa i ja prolazim pored onog parka,pored one rijeke i pored one klupe.Setam sama,a nekad sam s tobom i kroz glavu mi prolaze slike naseg djetinjstva.Prolaze mi kroz glavu slike onih dana i onih godina kad smo se voljeli.Nekad smo bili tako sretni i ti ja,a danas...Ne znam sta se to desava u ljudima i sta nas to tjera da sami sebi budemo neprijatelji?A nas dvoje to smo i uradili.Rastali smo se nakon 3 godine,a znali smo oboje da se volimo.A i dan danas kad se malo dublje zamislim,iako je proslo 7 mjjeseci od rastanka,shvatam da te jos uvijek volim.Shvatam da je jos nesto ostalo od onog davno izgorjelog papira,davno ugasene vatre.Mozda je o samo pepeo,ali mozda i ziska koja opet moze zapaliti i papir i vatru...

"A nikad pepeo ne gori ponovo..."

Najvise me zaboli kad prodjem pored one klupe...Sjetim se...Sjetim se i kazem:"O,Boze ovo je ona klupa koju smo mi nekad zvali nasom..."

"....Boze,kako godine lete...Do jucer bili smo djeca..."

23.06.2007.

Prijatelji,gdje ste?

Placem na nekom drugom ramenu...Na tudja koljena spustam glavu kad god mi je tesko...A onih koji su tu bili citav zivot vise nema...Tu su,ali kao da i nisu..Neki drugi ljudi koje i ne poznajem i kojima jedva ime znam mi pruzaju ruku kad god padnem i dizu me sa dna koje sam odavno dotakla.Vec odavno lezim sama,nepomicna na nekom dnu i ponoru gdje nemam nikog svog...Svi oni koje sam voljela iznevjerili su me i nisu tu iako su se zaklinjali na neka vjecna prijateljstva.

Ponekad pomislim da nikad u zivotu nnecu steci onog pravog prijatelja...

Ponekad se pitam da li prijatelji i postoje i da li iko na ovom svijetu ima prijatelja za kojeg je siguran da ce uvijek ma sta god da se desi biti uz njega?Do neki dan i ja sam mislila da su moje prijateljice tu kad god mi zatrebaju,ali pokazalo se drugacije.Nisu bile tu kad su mi najvise trebale.Nisu bile tu kad sam padala da me podignu,obrisu mi suze i kazu da ce sve biti uredu.One cak nisu ni primjetile da se ne smijem vise kao prije,a i da kad se nasmijem to nije onaj stari osmijeh.One su te koje su u meni ubile svaku zelju za iskrenim prijateljstvom.I uvijek do kraja svog zivota pitat cu se:

"Dal' prijatelji postoje ili su to samo neke sjenke koje su uvijek uz nas osim kad su nam najpotrebniji...?"

23.06.2007.

Dal' je moguce?

Zar je moguce da smo nas dvije ovo sebi dopustile?

Zar je moguce da smo pustile da neka treca osoba u nasim zivotima ugasi onaj plamen vjecnog prijateljstva koji je gorio medu nama?

Cesto se pitam zasto smo to dozvolile?

Pitam se i placem,jer mi nije jasno da nas dvije vise nismo one najbolje prijateljice koje su 12 godina zivota provele zajedno?

O......,nedostajem li ja tebi?Nedostajel ti ona moja neizmjerna ljubav koju sam ti pruzala iz dana u dan?

Ti meni nedostajes...

Priznajem nikad mi nisi znala dati koristan savjet,nisi znala ni tajnu sacuvat,al ja sam te voljela ko da si dio mene...

I dan danas te volim,iako u tvojim ocima vise ne vidim onu ljubav...

Nekako mislim da otkad nismo vise onako bliske dio mene vise ne postoji...

Mislim da je s tvojim bezrazloznim odlaskom,taj dio mene zauvijek sahranjen....

 

21.06.2007.

Bojim se...

Bojim se da si me zaboravio...

Strahujem nocima i drhtim danima,al tebe nema...I onda taman kad se pomirim s tim da te vise nema kraj mene ti mi posaljes poruku i kazes da si me pozelio i da ti nedostajem.Mali je ovo grad i znam da ti hoces da se mi sretnemo da bi se i sreli.Veceras cemo rjesiti sve stvari izmedju nas.S.... i ja vjecni prijatelji veceras cemo postati ili nesto vise ili vise necemo ni biti prijatelji,jer jednostavno to ne mozemo biti.Jednostavno me previse boli da mi pricas o drugim curama i govoris mi kako bi za mene bio spreman umrijeti,jer me volis ko da sam ti rodjena sestra.Ne mogu to podnjet.Svaki put kad te zagrlim i kad te pogledam dio mene nestaje...

Bojim se da cu tako gubeci iz dana u dan po jedan dio sebe izgubiti i svoju licnost i onaj sjaj u ocima koji je nekad bio stalan gost u njima...

20.06.2007.

Jos jedan uzaludan pokusaj da te slucajno sretnem propao je...

Evo i veceras sam se ko pokisla vratila iz grada,jerr nisam srela S.....Ni veceras on nije bio tu,a znam i osjecam da ga necu vidjeti ni sutra.A.... mi pise poruke(jos uvijek).Stvarno ne znam stra on hoce vise od mene?Zar njemu nije jasno koliko je on mene povrijedio?Zar mu nije jasno da se pola godine igrao s mojim osjecajima da bi za koji dan pored mene prosao s drugom?Pise mi da me voli,a ja koja sam budala nemam snage da mu kazem da se zauvijek nosi iz mog zivota.Trazim neke glčupe izgovore i na lijep nacin mu pokusavam objasniti da nas dvoje vise ne postojimo.A pitam se gdje li je S....?Misli li on na mene,bar malo?Falim li mu bar upola koliko on fali meni?Ne znam sta se to desilo?Bojim se da mu nesto neko nije rekao o meni pa da me izbjegava...Ali ne on nikada nije bio povodljiva osoba i nikada nije slusao neke prazne price.Nedostaje mi onaj prijatelj kojeg sam nakon svih ovih godina uspjela pronaci samo u njemu.Bojim se da ce mi i on napraviti duboku ranu i ostaviti oziljak na dusi jer ko god da mi je ikad imalo znacio sad je samo dio mog sjecanja...I svih tih osoba sjecam se samo kao ljudi koji su me jako povrijedili i koje pokusavam zaboraviti...

...Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zacijeli...

20.06.2007.

Don't cry

"...Ne gledam filmove
iz ranih sedamdesetih
dosta je suza
i rastanaka nesretnih
ko takve stvari snima
baš čudnog sveta ima
tako se lako rasplaču..."

                                Đorđe Balašević

20.06.2007.

Vreme uvijek uzme svoje

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo

20.06.2007.

Postala sam nesto sto nisam htjela biti

Postala sam slika jednog razrusenog sna.

Obris necijeg sjecanja,dio nekog dna...

Postala sam blijedo lice,s pogledom bez sjaja,s usnama bez izrazaja...

Postala sam kip zivog srca....

Njema,mrtva,sama,al opet ziva...uz posljednje otkucaje srca...

Otisla je dusa i odnjela sva pisma,sve slike,sve rijeci...

Nista sacuvala nisam...

Ni njega koji mi je nekad bio sve,ni ovu ljubav koja sad eto ubila me je...

20.06.2007.

Where are happy days?????????

Where are those happy days?

They seem so hard to find

I tried to reach for you

But you have closed your mind

Whatever happens to our love?

I wish I understood

It used to be so good...      

20.06.2007.

Sve vreme ovog sveta je moglo biti nase...

Mogli smo,mogli smo samo da smo htjeli...

Mogli smo biti oni za kojim svi uzdisu i govore:"VELIKA JE TO LJUBAV..."

Mogli smo,ali nismo.NeMA nas vise.Vise ne postojimo MI.Postojis TI,a nisam bas sigurna dal postojim i JA...Znam da sam nekad postojala.Znam da sam nekad bila jaka licnost,jaka osoba koja je imala sve.Imala je ljubav,imala je porodicu,imala je prijatelje,a danas...

Vise te osobe nema...ZIva je ona,ali nije to ta zena...Vise nema prijatelje,vise nema ljubav,a ni porodica nije sto je nekad bila...Polako sve je nestalo.A trebala sam znati.Trebala sam znati u onim momentima kad sam mislila da sam najsretnija.Trebala sam znati da nece dugo trajati.

Eh,da sam tada znala to sto sada znam...

20.06.2007.

SmRt

Ako me bude trazio,recite mu da sam umrla...

Ako bude trazio moje tijelo,recite mu da sam izgorjela...

Ako bude trazio moj grob,recite mu da je na dnu mora...

A,ako vam kaze da me je volio,ne vjerujte mu jer on me je i ubio

20.06.2007.

OpEt sAm uNiStEnA I PoRaZeNa i pRiJe nEgO SaM UsLa u bItKu

Dugo sam pustala sebi da me svaka tvoja rijec unisti,svako tvoje odsustvo dotuce...Najzad sam skupila snage i svemu tome rekla NE..A onda si preko noci u moj zivot usao ti S..... I sve je bilo opet divno.Pronasla sam nekoga ko nije bio samo muskarac u mom zivotu.Bio si mi i prijatelj i drugarica,cuvao si me,pazio,a onda ne znam ni sama sto se zbilo.Vec 5 dana ne znam sta je s nama..Te si me noci dopratio kuci,al od tada mi vise nismo tamo gdje smo nekad bili.Bili smo dva prijatelja koji znaju da izmedju njih postoji nesto vise,a sad...Sad vise ne znam gdje si...Ne znam ni gdje sam ja...Sreli smo se neku noc u carsiji i pozdravio si me na isti nacin na koji pozdravljas sve drugarice,a nije vise bilo onog toplog zagrljaja koji mi govori da ce sve biti uredu...Necu da nazovem,jer jednostavno nemam snage da iz jos jedne bitke ja opet izlazim kao gubitnik.Nisam poput onih koje svakog mjeseca "vole" nekog drugog...Voljela sam 2 puta u zivotu...Voljela sam A.... a cini mi se da sad volim i tebe...Nedostajes mi S..... na svaki nacin,ali mi najvise fali onaj prijatelj kojeg sam pronasla u tebi...Ako ovo ikad procitas znaces da treba da se vratis

07.06.2007.

Jednoj staroj ljubavi...

Nisam ni sanjala da ces i ti jednom biti samo uspomena.Nisam ni sanjala da cu se i tebe jednom sjecati samo kao neke stare ljubavi.Vise te nema.Vise ne zivis tu u meni i vise suze ne krecu na spomen tvog imena.On je sad tu i znaci mi mnogo.Znaci mi mozda cak i vise nego sto si mi ti ikada znacio.Sanjala sam da cu zivot provesti s tobom,ali sve su to bili samo pusti snovi..Nestao si isto onako kako si i dosao.Znam vise nismo ni prijatelji i necemo to nikada ni biti,a boli me to.Kad te ugledam i u tvojim ocima vidim mrznju dio mene nestaje.

Zasto mi to radis?

Zasto me zelis ubiti tim pogledom?Zasto me jednostavno ne pustis da zivim i da se pokusam buditi sretna,jer kad sam te voljela ti si imao nju,a ja nikad nikoga..Cekala sam i iskreno voljela,a sad kad sam okrenula novi list,upoznala njega i krenula ispocetka,ti si tu i zelis me.Ali ne,ti si tu ljubav ubio.Ubio si i mene i svu onu dobrotu u meni.Ti si stvorio novu osobu.Stvorio si osobu koja ne vjeruje nikome i koja nema povjerenje kada joj neko kaze da je voli,jer i ti si to rekao,a slagao si..

O,kako bi voljela da te se ne sjecam ili da te bar mogu mrziti...

29.05.2007.

I'm still live...

Još uvijek sam živa i dišem,ali me više nema...Nema me od onog prokletog dana kad sam te upoznala i shvatila da nikad moj i tvoj svijet neće biti jedan.Volim te,ali toliko toga je između nas.Toliko toga nas dijeli.Dijeli nas zajednicka prijateljica i sve ostale stvari u kojima smo potpuno razliciti.Drukciji si od svih koje sam ikad srela.Jedini si sa kojim sam ikad mogla razgovarati..Jedini kojeg sam ikad istinski zavoljela..Jedini..


<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

Hurt
Seems like it was yesterday when I saw your face
You told me how proud you were, but I walked away
If only I knew what I know today
Ooh, ooh

I would hold you in my arms
I would take the pain away
Thank you for all you've done
Forgive all your mistakes
There's nothing I wouldn't do
To hear your voice again
Sometimes I wanna call you
But I know you won't be there

Ohh I'm sorry for blaming you
For everything I just couldn't do
And I've hurt myself by hurting you


3 Doors Down-Here Without you
A hundred days have made me older
Since the last time that I saw your pretty face
A thousand lies have made me colder
And I don't think I can look at this the same
But all the miles that separate
Disappear now when I'm dreaming of your face

I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby
And I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight it's only you and me

The miles just keep rollin'
As the people leave their way to say hello
I've heard this life is overrated
But I hope that it gets better as we go

I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby
And I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl its only you and me

Everything I know, and anywhere I go
It gets hard but it wont take away my love
And when the last one falls
When it's all said and done
It gets hard but it wont take away my love

I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby
And I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl its only you and me

Metallica-Nothing Else Matters
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know

So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters

Blogovi koji mi se svidjaju:

U MOJ SVIJET UŠLO VAS JE...
21193

Powered by Blogger.ba

POSJETITE ME OPET