Mama...nedostajes mi...jako mi nedostajes...
Mama zasto smo se razdvojile?Zasto vise ne zivim s tobom i s tatom?Zasto te nema u onim prokleto hladnim nocima kad te u snu dozivam?Zasato si nestala?Mama hoces li se vratiti,hocu li se ja ikad vratiti?
Da li cu ikad vise dozivjeti da te mogu poljubiti kad god zelim,a ne samo par puta mjesecno?Cesto mi treba utjeha,a nema te da me zagrlis i kazes da ce sve biti uredu..Vise ne brises moje suze svojim poljubcima,jer te vise nema..Niko ne zna kako je to buditi se u nekoj sobi gdje nemas nikog svog...zivjeti iz dana u dan cekajuci tren kad cu vidjeti mamu..Nedostaje mi mnogo ko sto nikad niko nikome nije nedostajao,a trudim se sakriti bol..Trudim se sakriti one suze u ocima kad je zagrlim i kad mi kaze da me voli..Mnogo tih suza se vec osusilo na mojim obrazima,ali znam da se ih jos mnogo,mnogo teci...jer tesko je zivjeti,a ne izgovarati rijec MAMA i nemati nikog koga bi mogla nazvati tim imenom-MAMA....
Nema vise onog zvuka valova na onoj plazi gdje sam te vidjela..Nema vise one kise koja je pala onaj tren kad sam odlazila..Nema vise nas(ako nas je ikad i bilo)..Polahko shvatam da je dosao kraj..Ne odgovaras mi vec danima na poruke,a ne znam zasto?Ponekad se pitam da li je istina da ti nista ne znacim ili me pak malo volis?Mozda me se vise i ne sjecas,mozda ne pamtis moje oci kao sto ja pamtim tvoje..Boli me sve to,al vise ne placem..Vise suze ne teku jer shvatam da je sve to prolazno..Sreli smo se jednom jer je ocigledno sudbina tako htjela,al ne vjerujem da je i ona tako okrutna da mi te ponovno donese u zivot i ponovo mi te otme..Vise ne znam ni gdje si,a ni s kim si...Vise ne znam boju tvog glasa,al znam da si mi tako brzo usao pod kozu i d te nioje lahko izbaciti tek tako..Bio si prva osoba koja mi je pomogla da bar na tren zaboravim A.... i za to cu ti uvijek biti zahvalna-iako znam da tu zahvalnost nikada neces vidjeti ni osjetiti... 
Zaboravila sam...Prebolila sam...a sad sebi kazem da bi bolje bilo da nisam...
Bilo je to prije neka 2 mjeseca...Dolje u nasem klubu odrzavala se svirka koju sam mjesecima cekala....Cekala sam dugo da cujem svoje najbolje jarane kako te veceri sviraju Metallicu,Iron Maiden,Panteru...Mislila sam da ce mi ta noc biti nesto najbolje u zivotu,nesto sto cu dugo,dugo pamtiti...I bilo je tako i dan danas pamtim to vece...Bilo nas je 20,a mozda i vise...SVi smo bili u crnini,starkicama,martama....-MA PRAVI CRNI VAL...I onda sam srela tebe...Bio si u rozoj kosulji i farmerkicama i dolje neke bijele tene...Ja sam tebe odmjerila,a ti mene...Nisi me te noci pozdravio...Mozda zbog drustva...Mozda zbog Maiden majice koju si mrzio...Noc mi je bila gotova.Samo sam se zeljela zaokrenut i otic kuci...Hvala Bogu da nisam...Tu noc valjda zbog tolike tuge koju sam u sebi nosila tako sam se provela-ma kao nikad do sad...Ne shvatam zasto me mrzis zbog tog sto volim malo drugaciju muziku,muziku koju ti nazivas deranjem i vristanjem,a to je umjetnost,samo ti to ne vidis-ti to nikad neces vidjeti....Kad sam krenula kuci...srela sam te opet...PoLJUBIO SI ME...Bila sam mokra i prljava,a ti si me poljubio....Mislila sam da me volis,da ti znacim nesto...A ti si mi samo rekao:"Sta si to uradila sa sebe,nekad si bila tako lijepa,bila si najljepsa,a sad te ne poznajem...U toj crnini i sirokim pantolama niko te i ne vidi..."Rekla sam ti:"Nije mi bitno da me neko vidi dupe i rozu majicu na meni,bitno mi je da mi neko vidi dusu,a mislila sam da si je ti upoznao...."Rekao si:"Vise me ne interesuje upoznavanje tvoje duse,jer ispod te siroke,crne majice cini mi se da nemas ni srce,a kamoli dusu...A ja sam samo tiho rekla:"Idi,idi,A....,nosi se molim te....Vise ne mogu podnjet da te gledam...Vise te ne znam...Ma vise te ne volim...." I dan danas kajem se sto sam rekla te noci da te ne volim....Dugo sam te noci plakala i pitala se da li je istina to sto si mi rekao....Da li je istina da ljudi kad me vide takvu(crnu)nee vide moju dusu,ne vide da sam samo i ja dijete koje zeli biti voljeno...Od te noci nikad vise nisam obukla crninu....Nikad vise nisam obukla starke koje su mi toliko znacile...Al nikad vise ja nisam bila ja....Danas hodam u bijelim majicama,farmerkama i bijelim Conversicama-al nisam to ja...Sta mi vrijedi ta promjena.Ti opet nisi moj...Imas curu....Valjda je volis(a znam da je ne volis)...Ma budi sretan covjece,bez mene....Nismo mi jedno za drugo....Shvatila sam ja to,al bilo je kasno...Jos uvijek u kutu svoje sobe u samoci ja slusam Nirvanu,ali kad izadjem na ulicu ja sam samo jos jedna tinejdjerka vise koja ne zna sta da radi od svog jadnog,primiivnog zivota... Samo su mi jos onaj klavir i stara gitara ostali...e njih mi uzet neces....Mozda si skinuo crninu sa moje koze,ali iz krvi i mojih vena,vjeruj nikad neces.... 
Oduvijek mi nisu bili dragi.Nikada za to nisam imala razloga,ali jednostavno nikada nijedan Cigan mi nije bio drag...Oduvijek sam ih izbjegavala i o njima imala najgore misljenje iako nikada nisam nikom nesto lose uradila.Nedavno sam upoznala momka koji je toliko drugaciji od svih ostalih.Zove se O.... i Ciganin je...Po njemu se nikada to ne bi moglo primjetiti,jer ima bijelu kozu,ali njegova krv je Ciganska.Osjecam nesto prema njemu i on je od mene storio osobu koja vise ne mrzi Cigane,iako znam da nikada ne smijem biti s njim.Mislim da i on voli mene,ali mama mi je otvoreno rekla da bi me se odrekla ako bi to sebi ikad u zivoru dopustila,a ja se samo pitam:"Zar je toliko drugaciji???" 
"Sjedimo u sobi-sami smo,a gledamo se ko dva stranca.Jasno nam je da tu izmedju nas nema vise ljubavi.Ima je,ali nije obostrana.Do neki dan boljelo me to.Ne,nije me boljelo-malo je to reci,ubijalo me to.A sad ne osjecam nista.Ni ljubav,ni tugu,al ni sreecu.Ne osjecam nista.Nemam vise tu sposobnost da se u meni rode neki osjecaji.Ti si ubio taj dio mene.Gledam te,a ti ne govoris nista.Cutis...Tisina odjekuje sobom,a mrak je posvuda.Sklapam oci,a kad ih otvorim ti vise nisi tu.I onda shvatam da je to sve opet bio plod moje maste.Samo zelja da jos jedno vece budes tu kraj mene i milujes me po kosi.Samo zelja i nista vise.Bila je to zelja jedne male naivne djevojcice,koja je zivjela duboko u meni,koju si ubio,a ona nije zeljela nista drugo,zeljela te je samo zamoliti:"Ostani jos ovu noc..." " 
Dugo sam pustala sebi da me svaka tvoja rijec unisti,svako tvoje odsustvo dotuce...Najzad sam skupila snage i svemu tome rekla NE..A onda si preko noci u moj zivot usao ti S..... I sve je bilo opet divno.Pronasla sam nekoga ko nije bio samo muskarac u mom zivotu.Bio si mi i prijatelj i drugarica,cuvao si me,pazio,a onda ne znam ni sama sto se zbilo.Vec 5 dana ne znam sta je s nama..Te si me noci dopratio kuci,al od tada mi vise nismo tamo gdje smo nekad bili.Bili smo dva prijatelja koji znaju da izmedju njih postoji nesto vise,a sad...Sad vise ne znam gdje si...Ne znam ni gdje sam ja...Sreli smo se neku noc u carsiji i pozdravio si me na isti nacin na koji pozdravljas sve drugarice,a nije vise bilo onog toplog zagrljaja koji mi govori da ce sve biti uredu...Necu da nazovem,jer jednostavno nemam snage da iz jos jedne bitke ja opet izlazim kao gubitnik.Nisam poput onih koje svakog mjeseca "vole" nekog drugog...Voljela sam 2 puta u zivotu...Voljela sam A.... a cini mi se da sad volim i tebe...Nedostajes mi S..... na svaki nacin,ali mi najvise fali onaj prijatelj kojeg sam pronasla u tebi...Ako ovo ikad procitas znaces da treba da se vratis 
Još uvijek sam živa i dišem,ali me više nema...Nema me od onog prokletog dana kad sam te upoznala i shvatila da nikad moj i tvoj svijet neće biti jedan.Volim te,ali toliko toga je između nas.Toliko toga nas dijeli.Dijeli nas zajednicka prijateljica i sve ostale stvari u kojima smo potpuno razliciti.Drukciji si od svih koje sam ikad srela.Jedini si sa kojim sam ikad mogla razgovarati..Jedini kojeg sam ikad istinski zavoljela..Jedini.. 
